Izbor.))

Vjenčajte me sa jutrom,
i biću mu vjerna žena.
Neka mi sunce
mjesto zagrljaja nudi,
neka me tako budi....

Gledaće me njegovim očima,
boje rijeke...
I kupaću se jutrom.

Ogrnuću se zlatom,
nahraniću se čežnjom,
beskrajnom,
pa ću od mraka,
čarobnjaka,
gonjena šarenom dugom bježati...

U krevet skriću se...
I sanjati njegov zagrljaj....
dugo,dugo....

.

Vidiš li me:)

Vidiš li me
na dnu zelenkaste rijeke?
Vidiš li me
i čuješ li koraka
mojih tihe odjeke?

Ustreptalim rukama te zovem,
a drhtavom pjesmom milujem.
Kao antičke sirene
umilnoga glasa
što Odiseja "zapjevaše"
i razum mu oteše...
Nema ti spasa!

Svjetlost nek' me izbavi
i vodi na površinu
sjajnu i beskrajnu......
Ali,oslušnuću modre ptice
i pogledati zaplavljeno nebo
i brzo, da ne čuje zlo,
vratiti se na dno...
duše tvoje.
Da tamo "nataložena"
ostanem i krenem
s tobom u vječnost.

Tišina

Pogledom obuhvatam sliku iza

prozorskog okna....

Razvodnjena površina neba

izmami  uzdah...težak tona sto,

i odjednom shvatih koliko

mi treba...

Ništa se ne čuje.

Tišina tu je.

I kriknula bih sigurno,

ali tu pomisao odagnah žurno.

Neću ništa...

ni plakati,ni smijati se,

ni disati...ništa.

Kao zvijer osluškujem

i vjerujem, vjerujem....da

nije uzalud

srce lupalo

i srećno bilo...

Plač

Ima li goreg plača

od onog unutrašnjeg?

Ima li težeg razgovora

od razgovora sa sobom?

On utješi na kratko,a onda.....

A onda se njegove oči

ponovo jave,ponovo

kriknu i ............i gle čuda!

Opet si svuda!

Pitam se kuda?

Možda je HTEO,ali

nije  SMEO.

Možda hoće,sad će...neće,hoće,hoće neće..HOĆE!

I sve ispočetka kreće.

Duša se budi,

ponovo živim,razgovor vodim

i po zemlji hodim.

Pitam se:

Kako da zaboravim vučje zore

što me zapljuskuju kao nemirno more?

Kako zaboraviti riječi i ko će da me spriječi

da u njih ne vjerujem.

Vjerovati još jedino znam

i čekati.........

i plakati.......bez suza....duboko

To ne može da vidi ni nebesko oko. Plavo