Tišina

Pogledom obuhvatam sliku iza

prozorskog okna....

Razvodnjena površina neba

izmami  uzdah...težak tona sto,

i odjednom shvatih koliko

mi treba...

Ništa se ne čuje.

Tišina tu je.

I kriknula bih sigurno,

ali tu pomisao odagnah žurno.

Neću ništa...

ni plakati,ni smijati se,

ni disati...ništa.

Kao zvijer osluškujem

i vjerujem, vjerujem....da

nije uzalud

srce lupalo

i srećno bilo...