Plač

Ima li goreg plača

od onog unutrašnjeg?

Ima li težeg razgovora

od razgovora sa sobom?

On utješi na kratko,a onda.....

A onda se njegove oči

ponovo jave,ponovo

kriknu i ............i gle čuda!

Opet si svuda!

Pitam se kuda?

Možda je HTEO,ali

nije  SMEO.

Možda hoće,sad će...neće,hoće,hoće neće..HOĆE!

I sve ispočetka kreće.

Duša se budi,

ponovo živim,razgovor vodim

i po zemlji hodim.

Pitam se:

Kako da zaboravim vučje zore

što me zapljuskuju kao nemirno more?

Kako zaboraviti riječi i ko će da me spriječi

da u njih ne vjerujem.

Vjerovati još jedino znam

i čekati.........

i plakati.......bez suza....duboko

To ne može da vidi ni nebesko oko. Plavo